Friday, October 17, 2008

učenje kroz igru

JU. . “ Porodice ef. Ramić


Stručno usavršavanje nastavnika,


TEMA:

“UČENJE KROZ IGRU”














Realizator teme: Aida Korjenić, prof.




Sarajevo, oktobar, 2008


























B. Franklin
















UVOD

Djeca se rađaju spremna da uče. A ako još to učenje bude dobro pripremljeno i dobro isplanirano, vođeno i podržavano, onda su rezultati učenja zaista zadivljujući.
Reforma osnovnog obrazovanja, sa svim svojim negativnim i pozitivnim psihološkim posljedicama, neminovno ulazi na vrata škola, uvlači se u rad učitelja, nastavnika, profesora, ulazi u sve pore našeg društva, porodicu. Da li, reforma obrazovanja, djeci daje ili uzima dio djetinjstva, da li roditeljima postavlja više zadataka ili im olakšava rad, su pitanja na koja ćemo u skorije vrijeme imati malo detaljnije odgovore.
Sve nedostatke sistema obrazovanja u BiH sada trenutno pripisujemo reformi obrazovanja, a možda bi se trebalo pozabaviti i drugim pitanjima koja možda puno više utiču na funkcionisanje jednog društvenog sistema.

Imala sam priliku raditi i osmogodišnjoj i devetogodišnjoj školi, pa s toga mogu dati i svoje viđenje oba sistema, ukazati na dobre i loše strane i jednog i drugog sistema rada, uključujući i rad u pripremnom odjeljenju, još dok i nije postojalo devetogodišnje obrazovanje.
Koliko se zaista u cjelokupnom sistemu obrazovanja pažnja poklanja onima zbog kojih taj cijeli sistem i postoji, pitanje je koje će vječno tražiti svoj pravi odgovor, a možda je to još jedna faza kroz koju treba proći na putu do reformirane škole.
Uloga nastavnika, učitelja ili profesora u osnovnoj školi je postala sasvim drugačija i pomalo , za mene, prevelika, u smislu odgovornosti, rada i uopće zahtjeva koji se postavljaju pred svakog učitelja. S obzirom da su učitelji u osnovnim školama bili prvi na udaru reforme i svega što ona nosi sa sobom, onda se u žiži svih društvenih zbivanja našao učitelj. Sve negativne psihološke posljedice koje reforma osnovnog obrazovanja nosi sa sobom su sada okrenute na učitelje.
Učiteljski poziv je, najhumaniji i najodgovorniji posao. Koliko je pomoći i podrške potrebno učiteljima kako bi bili sigurni da su dali svoj maksimum.
Uloga roditelja u svemu je postala još važnija u smislu bolje i efikasnije saradnje, a s ciljem postizanja što boljih rezultata odgajanja, prije svega, a zatim i obrazovanja, a porodica je stub svakog društva, roditelji se nikako ne smiju izostaviti niti zanemariti njihovo mišljenje u odvijanju odgojno – obrazovnog procesa.
Školski pedagozi i direktori, sami nisu dovoljna pomoć učiteljima u radu i provođenju reformskih pitanja, a škola sama po sebi je institucija koja ne raspolaže materijalnim sredstvima(novcem), kako bi samostalno osigurala bolje uslove za rad i sprovođenje reforme, a veliki je broj faktora koji utičiu na uspješno odvijanje odgojno – obrazovnog procesa.

Kako pomoći djetetu da ne osjeti težinu svih neriješenih pitanja koja prate sve društvene promjene, pa i ovu, i kako na najlakši način nagovoriti dijete da zavoli školu, kao prvi i osnovni zadatak, kako djetetu predstaviti uspješno Nastavni plan i program koji moramo realizovati, a da pri tome dijete osjeti i razvije osjećaj sigurnosti, sposobnost rada s drugom djecom, da razvije kreativnost, da razvijamo pravilne socijalne odnose i kako da upoznaju sebe?
Od najranijeg djetinjstva djeca se igraju, ona koriste sva svoja čula kako bi mogla da shvate svijet koji ih okružuje. Aktivno proširuju svoje znanje putem interakcije sa ljudima i stvarima. Kroz igru djeca također uče najvažnije zadatke – kako da se igraju sa drugom djecom, kako da se ponašaju prema odraslima, kako da nauče o sebi/upoznaju sebe.

Igra označava korištenje svih čula u beskrajnom istraživanju predmeta: kako oni izgledaju, kako se kreću, "rade" i slično. Važno je vrstu igara prilagoditi temperamentu djeteta.
Ono što je važno da roditelji znaju, jeste da svako dijete najviše od svega voli da se igra, pa ako još tu igru osmislimo i prilagodimo djeci, na način putem kojeg će dijete učiti, onda ta igra zaista ima smisla, a ako je igra sama sebi svrha onda je besmislena.
Ne zaboravimo da djeca vole da se igraju više od svega drugog na svijetu.
Svakodnevne situacije, interakcije među djecom, odnos sa roditeljima, učiteljima i onima koji pružaju zaštitu, su «hrana» za emotivni, društveni i kognitivni razvoj i rast djeteta.
A, opći zadatak, u reformiranoj školi jeste, da vrati djecu u škole, da djeca zavole školu, a zatim da se utiče prvo na emotivni razvoj i rast, zatim socijalni i tek na kraju kognitivni rast i razvoj djeteta, što čini osnovnu razliku od osmogodišnjeg obrazovanja.
Pomažimo djeci, hranimo njihovu radoznalost, pomozimo im u istraživanjima svijeta i znanosti oko njih, pokažimo im prave puteve i postavimo smjernice, osigurajmo im dobar put kroz obrazovanje.









































1. TEORIJSKI OKVIR


Igra djeteta se stalno mijenja. Također se mijenja i ono što dijete usvaja. Svaki put kada se igra, novorođenče nastavlja da gradi znanje, odnosno, proširuje do tada stečeno. Bebe počinju tako što se igraju i reaguju na roditelje i druge osobe. Bebe koje su navršile godinu dana počinju da pokazuju određenu nezavisnost. Igra kod starijih beba i djece predškolskog uzrasta postaje složenija. Postoje različiti stilovi i načini igranja i interakcije sa djecom.

Postoje različiti načini za igru u kojima sva djeca uživaju – aktivni, tihi, kreativni. Neka djeca će pokazati sklonost ka jednoj vrsti igre u odnosu na druge, te će im, možda, trebati podsticaj da prihvate i druge načine.
U ranom osnovnoškolskom djetinjstvu, (prvi i drugi razred osnovne škole), izražen je tjelesni i intelektualni razvoj. Često nam se događa da dijete koje ne viđamo često u tom periodu kažemo kako ono brzo napreduje i raste.
Tjelesni odgoj je izuzetno važan u ovom periodu rasta i razvoja.
„Tjelesni odgoj omogućava djetetu da putem pokreta upoznaje prostor u kojem se kreće. Najnovija istraživanja pokazuju da upoznavanje prostora putem pokreta i raznih fizičkih vježbi predstavlja osnovu intelektualnog razvitka ( nove metode brojanja povezane su sa gimnastičkim igrama i strukturacijom prostora). S pokretom se javlja svijest o vremenu, jer pokret ima svoj početak i završetak.“ 1

Važno je znati prepoznati igru u tjelesnom odgoju i napraviti korelaciju tjelesnog i zdravstvenog odgoja i nekog drugog predmeta u školi. Korelacija nastavnih predmeta je izuzetno važna u prvoj trijadi devetogodišnje osnovne škole. Evo nekoliko primjera kako i na koji način sam ja pravila kombinacije igara na nastavi tjelesnog i zdravstvenog odgoja i korelaciju sa ostalim predmetima.



Sve igre koje ću navoditi u pisanim pripremama za realizaciju nastavnih sati prvenstveno služe za postizanje discipline u razredu, koncentracije, rekreacije, psihološke pripreme, motivacije, interesovanja, buđenju mašte, razvijanju kreativnsoti, imitaciji, razvijanju čula i percepcije, prepoznavanju neverbalnog, imenovanje neverbalnog, razvijanju vokabulara, itd.
Igre se mogu prilagoditi situaciji i proširiti za određene potrebe.

Također, ne treba zaboraviti tehnike trofaznog (kosto-abdominalnog) disanja. Udišemo na nos, jer je zrak čišći i svježiji , a udišemo ga postepeno. Izdišimo na usta. Punimo prvo stomak, prsa, pa područje vrata. Udišući zamišljajmo da su to najljepši mirisi. Zadržimo zrak nekoliko sekundi u tijelu.







________________________________________________________________________________________________________
ddr. Lidija Pehar, Psihološke posljedice reforme osnovne škole, Sarajevo, 2007



Priprema br: 1

PRIPREMA ZA IZVOĐENJE NASTAVNOG SATA TJELESNOG I ZDRAVSTVENOG ODGOJA
Razred
1.
29. 10.
2004.


ANTROPOLOŠKI ZADACI: poticati razmjernost mišićnog i potkožnog masnog tkiva, pravilno držanje tijela; razvijati motoričke sposobnosti: brzinu, snagu, koordinaciju i fleksibilnost ruku, pokretljivost zglobova i kičme.
OBRAZOVNI ZADACI: Vježbe koordinacije ruku, - razvoj motorike malih mišića
ODGOJNI ZADACI: poštivanje pravila igre, ovladavanje sobom u svakoj situaciji, prijateljstvo, čuvanje imovine, disciplina u izvršavanju zadataka, pravilan odnos prema kolektivu, odvažnost, upornost, odlučnost, samopouzdanje
ZDRAVSTVENO-HIGIJENSKI ZADACI: razvijanje higijenskih navika, higijena sportske odjeće i obuće


CJELINA/TEMA/ JEDINICA: vježbe koordinacije ruku
Igre: Elementarne igre s trčanjem, bacanjem,
Cilj: jačanje malih mišića, razvijati koordinaciju, razvijati motoriku malih mišića ruku –šake i ramenog pojasa, te zglobove ruke, pokretljivost kičme i njezino pravilno formiranje,


OBLICI RADA:

- Frontalni
- Individualni
- Grupni:
- Rad u parovima

METODE:

- usmeno izlaganje
- demonstracija
- objašnjavanja

NASTAVNA SREDSTVA
- teniska loptica
- medicinka (mala)
- strunjače
- muzika ( CD za muzičku kulturu)



TOK NASTAVNOG SATA

UVODNI DIO:

Vježbe zagrijavanja i oblikovanja
Igra : Operacija na tajnom zadatku. ( vježba discipline )
(Opis igre: svaki učenik pojedinačno dobije zadatak tajnog agenta. Donesi loptu koja se nalazi na kraju sale tako da pređeš sve prepreke koje ti se nađu na putu. Konopcima obilježiti stazu kretanja. Veoma važno je da učenik bude tih u izvođenju tajne operacije, ali i brz. Onaj učenik koji ne poštuje pravila igre biva uhvaćen i njegov zadatak propada, a učenik ide na klupu 2 min.
Za izvođenje ove vježbe potrebno je 20 sekundi. ( korelacija s matematikom, brojimo do 20 )
Ako učenik sam uspije da obavi zadatak onda dobije partnera i u paru rješavaju problem.)
Naravno jedna od prepreka je ripstol kao velika ograda koju treba preći.



GLAVNI DIO SATA: vježbe za koordinaciju ruku
- igra : Idemo na more
Opis igre: učenici se poredaju u krug, tako da imaju dovoljno prostora oko sebe „ ne dodirivati druga do sebe“, i na određeni ritam pjesmice učenici tako plivaju. Ali učitelj sve vrijeme prati igru govorom i daje upute. Npr: ležimo na plaži sunce nam miluje lice, lijepo nam je, podižemo ruke visoko gore i uživamo na suncu. Zatvorite oči. U vodi smo pokvasite malo ruke i ramena, kakva je voda? Zaplivajmo, zamahujte rukama polahko i nježno. ( zatim učitelj zadaje različite stilove plivanja, ali pošto se radi o učenicima drugog razreda dogovori i prethodno pokaže stilove, kako da djeca plivaju kada kaže „plivamo leđno“ ili „plivamo prsno“...)
Plivanje se nastavlja, a onda odjednom učitelj vikne: „Ajkula“, a djeca onda brzo zamahuju rukama i plivaju prema obali. Ali ispostavi se da je to samo neka zaboravljena igračka koju je voda donijela i opet idemo plivati.
Svaki učenik može na istu temu da zada nove zadatke za plivanje, tako da sva djeca budu uključena u igru.
OVA IGRA TAKOĐER JE DOBRA ZA KORELACIJU SA NASTAVOM JEZIKA JER RAZVIJA I GOVOR KOD UČENIKA U ONOM DIJELU KADA ONI VODE IGRU, POMAŽE U FINIM MOTORIČKIM RADNJAMA, KAO ŠTO JE PISANJE, JER RAZVIJA MALE MIŠIĆE, A TO SU PRVENSTVENO MIŠIĆI ŠAKE I RUKU.
Kada se učenici umore od ove igre, onda idemo na plažu, i imamo zadatak da sakupimo što više kamenčića, ležimo i sunčamo se.
- Rad u grupama
- Pogađanje lopticom u određeni cilj.
- Pojedinačno – individualno

ZAVRŠN I DIO SATA:
Zemljotres
Dva učenika se uzmu za ruke i naprave kućicu. U nju smjeste stanara.
Igra ima tri naredbe:
1. Neka svi stanari promijene mjesto (kućice se ne smiju kretati),
2. Neka sve kućice promijene stanare (stanari su stabilni),
3. Zemljotres (znači da svi ponovo prave kućice i traže nove stanare).
Ova igra je dobra za smirivanje i odmor od prethodnih igara.
A naravno i ovu igru prati muzika











2. IZGRADNJA ODNOSA – RAZUMIJEVANJE TEMPERAMENTA


Temperament opisuje osobenost svakog djeteta i najdosljednije reakcije na svijet koji ga okružuje. Svi smo rođeni sa temperamentom. Temperament je očigledan čak i kod novorođenčadi, prema načinu na koji ona reaguju na ljude i stvari koje ih okružuju. Mi ne možemo odabrati ni sopstveni a ni djetetov temperament. Svako od nas poseduje širok spektar karakteristika temperamenta. Nema boljeg ili najboljeg temperamenta, ili osobine. Svaka osobina ima pozitivne i negativne aspekte.

Ali, razumjevanje temperamenta djeteta može pomoći da se uspostave pozitivni mehanizmi interakcije.


VAŽNO JE ZNATI–
- Svakodnevne situacije, interakcije među djecom, odnos sa roditeljima, učiteljima i onima koji pružaju zaštitu, su «hrana» za emotivni, društveni i kognitivni razvoj i rast djeteta.

- Ponašanje djeteta je njegov poseban način na koji vam govori šta mu je potrebno.

- Svako dijete ima svoje "ja", identitet i način na koji se ponaša. To ponašanje može, ali i ne mora biti slično ponašanju njegovih roditelja. Ove razlike se moraju shvatiti i poštovati, kako bi se podsticao zdrav razvoj djeteta.

Tokom razvoja dijete treba SIGURNOST, a to podrazumijeva:osjećaj ljubavi i pripadanja svraćati pozornost na dijetestvoriti blizak i trajan odnos sa osobama koje ga okružuju potrebno je sustavno odgajanje – jasna pravila i navike na ponašanje djeteta utiče i TEMPERAMENT – urođene individualne razlike u ponašanju. Temperament je NASLJEDAN!, a o njemu ovisi:
- razina aktivnosti
- pravilnost bioloških ritmova
- prilagodljivost
- raspoloženje
- intenzitet reakcije
Najjednostavniji i najbolji način, da se upozna djetetov temperament u prvom razredu jesu igre: „ pokaži šta znaš“ i „ igranje uloga“ izuzetno važna i korisna igra u prvom razredu.
Kroz igru „igranje uloga“ učitelj ima mogućnost upoznavanja i temperamenta roditelja odnosno onih s kojima dijete provodi vrijeme, što učitelju daje posebnu mogućnost pravovremenog reagovanja. Navodim samo jedan od bronih primjera iz učionice gdje se ovaj način i ovaj metod pokazali veoma efikasni i učinkoviti u upoznavanju porodičnih prilika i okruženja u kojem dijete živi i raste.


Priprema br: 2.
PISANA PRIPREMA ZA REALIZACIJU NASTAVNO SATA IZ PREDMETA BOSANSKI, HRVATSKI, SRPSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST
06. 10. 2004.

METODIČKI PODACI
Nastavna tema : RAZVOJ GOVORA
Nastavna jedinica: slušam, pjevam, plešem, glumim
Tip sata: obrada
Oblici rada: frontalni , individualni, grupni, kooperativni rad, igraonice maštaonice, igraonica pričaonica
Nastavne metode: razgovor, glasovna analitičko – sintetička metoda, kombinovana metoda
Komunikacijski postupak: igra kao situacija, postupak i sredstvo
Nastavna sredstva: osnovna, ilustracije, CD – zvukovi u prirodi, kostimi po izboru učenika.
ZADACI SATA

Obrazovni zadaci:
Razvijanje jezičkog osjećaja djece posredstvom
- spontane imitacije,
- svjesne imitacije
- putem neverbalne komunikacije i
- igranju uloga
- Osposobljavanje učenika za posmatranje, uočavanje i opažanje.
- Pokaži šta znaš.
- Bogaćenje rječnika
Odgojni zadaci:
- Razvijanje stvaralačkog mišljenja
- Razvijanje učeničke inicijative
- Razvijanje spontanosti govora
Funkcionalni zadaci:
- Razvijanje sposobnosti opažanja i uočavanja
- Razvijanje misaonih operacija
- Razvijanje sposobnosti zaključivanja
- Razvijanje kreativnog i stvaralačkog mišljenja
UVODNI DIO SATA
Na prethodnom času smo dogovorili da učenici donesu ili naprave uz pomoć roditelja kostime, maske, krune, .... kako bismo glumili omiljene likove iz crtanih filmova ili ljude koje volimo.
Prva igra je „Zaleđene slike“
Zaleđene slike
Djeca se šetaju uz laganu muziku. Neka sama izaberu način kretnje. Vodiće računa o prostoru u kojem se nalaze i tolerantnosti prema drugima na istom prostoru. Kada zaustavim muziku svi prave zaleđenu pozu, neku sliku, kojom žele nešto reći. Jedna statična grupa posmatra i te zaleđene slike imenuje ili ako je ružna slika oni je namjeste u ljepšu poziciju. (Vrsta Baolo teatra - socijalnog teatra)
- Ovom igrom učimo i disciplinu, postavljamo prva pravila ponašanja.
Koje pjesme, priče, igrokaze ili ples najviše volite?...
Motivacija za dalji rad.



GLAVNI DIO SATA

Slušamo tonski zapis zvukova iu prirode. Učenici pažljivo slušaju, a onda podizanjem ruke javljaju se da kažu šta su to čuli.
PČELA
(Imitacija zvuka) šta ste čuli, pokažite mi, kakav je zvuk napravila pčela?
Zzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz
Koji to glas mi čujemo?
(Glas Z) – na ovaj način radimo i dobru glasovnu analizu bez koje je usvajanje pisanja i čitanja nemoguće.
Zujimo kao pčele.
Ove igrice ponavljati nekoliko puta.

Sada mi pokažite koga volite da glumite, ( igranje uloga), možete raditi u grupi, brzo dogovorite se koga ćete glumiti.
Učenici izlaze pojedinačno ili grupno po vlastitom izboru.
Ovdje je važno usmjeriti glumu, ali ne prekidati i ne ispravljati greške u govoru, ali naravno voditi računa o izgovorenom.

ZAVRŠNI DIO SATA

Čas ćemo završiti još jednom igricom, a ona se zove:
Složni hor životinja
Igru započinjemo u krugu. Jedno dijete će imitirati jednu životinju oglašavanjem i pokretom. Ostali će ponoviti zajedno ili pojedinačno u krugu. Imitiramo nekoliko životinja. Poslije će se djeca odlučiti za jednu grupu životinja koje će imitirati.
Tako ćemo dobiti male grupe. Neka svaka grupa pokuša da saopći informaciju drugoj grupi životinja. Neka životinje budu ljute, vesele, uplakane i slično.

Na ovom času jedna djevojčica je govorila dosta glasno, ljuto, razdražljivo. Glumila je svađu roditelja. Nije rekla koga glumi samo je kazala da se odrasli ponekad svađaju. Pratila sam i dalje ponašanje djevojčice, njenih roditelja, na roditeljskim i informativnim sastancima, i na kraju došla do saznanja da je brak roditelja u krizi. Djevojčica je pokazivala i druga ponašanja, razdzažljivost, često je bila ljuta bez nekog posebnog razloga, zamišljena... Roditelji su uspijeli riješiti krizu u koju je zapao njihov brak.
Ovo je samo jedan od primjera koje sam otkrila putem igre, i naravno nisam došla do tih saznanja samo na jednom od časova, nego je to praćenje bilo kontinuirano i trajalo je određen vremenski period..






3. INTELEKTUALNI RAZVOJ DJECE
„Znanstvenici danas sasvim egzaktno dokazuju i pokazuju da iskustvo - koje djeca svakodnevno dobivaju; način na koji ona primaju i odgovaraju na utiske iz okoline, te stimulacije na koje ona odlučuju reagirati – oblikuju njihov mozak. . .................................... Mozak se učenjem , stimuliranjem i vježbanjem ne samo razvija nego i mijenja svoju strukturu. Izmjena strukture ne znači rast novih neurona, nego više stvaranjem novih veza što omogućava različite popratne funkcije, te tako dijete postaje sposobno ovladavati novim vještinama.“ 2
Inteligencija
Moguće osobine djeteta

VERBALNA
Pravi se da čita i piše (a možda je to već i naučilo)
MATEMATIČKO-LOGIČKA
Voli brojeve, voli eksperimente i razmišljanje (teške zadatke)
VIZUALNO-PROSTORNA
Dobro se snalazi u prostoru, voli crtati, slikati...
MUZIČKA /GLAZBENA

Rado pjeva, zanimaju ga instrumenti
TJELESNO-KINESTETIČKA

Izuzetno skladno pleše, zanimaju ga sportovi
SOCIJALNA

"Zvijezda" je grupe, ima puno prijatelja
INTRAPERSONALNA
Svjesno je svojih osjećaja, često zna šta tačno želi








__________________________________________________________________________
2 Lidija Pehar, Psihološke posljedice reforme osnovne škole, Sarajevo, 2007.


4. EMOCIONALNI RAZVOJ DJECE
Istraživanja su pokazala da djeca postaju sve pametnija, ali da slabo poznaju i kontroliraju svoje emocije što im otežava uspjeh u škokli, učenju i igranju, usprkos visokom koeficijentu inteligencije. Niska emocionalana inteligencija uzrok je maloljetničke delikvencije, maloljetničkih trudnoća, ovisnosti i sl
„ Pod EMOCIONALNOM INTELIGENCIJOM podrazumijeva se:empatija – sposobnost uživljavanja u tuđa emocionalna stanjaizražavanje i shvaćanje vlastitih emocijasamosavladavanjeneovisnostprilagodljivostomiljenostsposobnost rješavanja problema u saradnji s drugimaupornostprijateljsko ponašanjeljubaznostpoštovanje
EMOCIONALNA INTELIGENCIJA MOŽE SE NAUČITI VJEŽBANJEM KROZ IGRUI OSVJEŠTAVANJEM VLASTITIH OSJEĆAJA“ 3 Kako pomoći djetetu da razvije samopoštovanje? Veoma je važno da dijete zna da je voljeno, da osjeti ljubav i toplinu učitelja, roditelja, vršnjaka. Djetetu često treba pokazivati riječima, jezikom tijela. Kod jece treba razvijati povjerenje u vlastite sposobnosti, razvijati pozitivnu sliku o sebi. Razvijati osjećaj da dijete može dijelom utjecati na dešavanja u njegovom okruženju, u učionici, u školi, kod kuće. Omogućiti mu da izrazi svoje mišljenje ili da nešto izabere, odluči... Važno je da znamo kakva je učenikova slika o sebi iz više razloga. Da bismo mogli što bolje i što jednostavnije da upoznamo učenikovu ličnost i odredimo crte njegovog karaktera, jer je slika o sebi veoma važan faktor kod donošenja nekih važnih odluka.
„Mi se često trudimo da dajemo predikciju ljudskog ponašanja, da shvatimo šta je ličnost mimo onoga što je uokvireno normama, koliko se i u čemu ona razlikuje od drugih i u kom smislu je ona jedinstvena, a ne znamo da je jedan od ključeva za razumijevanje ovih odlika ličnosti njena slika o sebi.“ 4
U nižim razredima devetogodišnje osnovne škole, saznati kakva je učenikova slika o sebi, moguće je, i veoma jednostavno kroz nastavu likovne kulture. Učenici veoma često i najbolje izražavaju svoju osobenost, karakter i emocije bojom. Učitelj bi trebao znati tumačiti poruke koje dijete šalje svojim likovnim izrazom. A, ako je rad, još na početku časa dobro vođen i stimuliran u pravcu onoga šta učitelj želi ispitati kod djece, onda zaista igra u uvodnom dijelu sata je neizostavan dio metodike nastave. Sve to još dobro potkrijepiti muzikom i rezultati ne mogu izostati. Djetetu treba emocionalna okolina:MIR, SIGURNOST, TOPLINA i LJUBAV
__________________________________3 Roditelji i dijete, ITRO Naprijed, Zagreb, 1979. 4 P. Mndić; S. J. Tanacković; D. J. Tanacković, Učenikova slika o sebi i vaspitni rad u školi, Svjetlost, Sarajevo i Zavod za udžbenike i nastavna sredestva, Beograd, 1984.

5. SOCIJALIZACIJA U ŠKOLI
Proces socijalizacije je također jedan veoma važan segment o prvom razredu devetogodišnje osnovne škole. Djeca u školu dolaze iz veom različitih sredina kako društvenih tako socijalih i ekonomskih prilika. Pored djece koja su pohađala nastavu u vrtiću i tu započela svoj socijalni razvoj, do onih koji su zaista asocijalni.
Socijalizacijom se zadovoljava dječja potreba za društvom i zajedničkim komuniciranjem u različitim situacijama, dijete stieče društveni položaj u grupi, u druženju s drugom djecom izgrađuje svoje radne, moralne, estetske i ostale crte ličnosti, uči se prilagođavati višim, kolektivnim zahtjevima, a česta je pojava suparništva među djecom – ko će biti bolji, snažniji, ko će osvojiti prvo mjesto i sl.

DJEČJE PSIHIČKE POTREBE





Navedeni primjeri, učenja kroz igru , u prvom razredu, mogu se i korelacijom predmeta iskoristiti na još bolji način.
Ono što je zanimljivo istaći jesu i dnevne aktivnosti. Naprimjer: Ako učenici u prvom rzaredu imaju nastavnu jedinicu „Glas E“, iz jezika, onda je lijepo da u toku dana imaju i likovnu kulturu pa da se poigraju plastelinom i oblikuju slovo. Na taj način se povezuje gradivi predviđeno Nastavnim planom i programom, zadovoljila se forma, a učenici to rado prihvataju. Dnevna aktivnost, u prvom razredu uvjetovana je izradom „dobrog“ Godišnjeg programa rada, pa zatim Operativnog plana i na kraju sedmičnim i dnevnim planiranjem.

U drugom razredu također se većina sadržaja može obraditi pomoću ovog modela učenja. Već u drugom razredu počinju se primjećivati razlike među učenicima, prema sposbnosti izrade zadataka, kako emocionalne tako i inteleigentne prirode. Za razliku od prvog razreda gdje je i program prilagođen skoro svima, i gdje još i oni sami upoznaju i ispituju teren i svoje okruženje, u drugom razredu nastaju male promjene. Sada kod nekih učenika su vidljive promjene više,a kod nekih manje. U ovom periodi je jako važno da obratimo pažnju na razvoj emocionalne inteligencije, koja može biti važnija i kognitivne i IQ.
„Ja bih rekao da je razlika u sposobnostima koje ćemo nazvati emocionalnom inteligencijom, a tu je riječ o samokontroli, revnosti, istrajnosti te sposobnosti motiviranja samoga sebe. A tim vještinama moguće je poučiti djecu, čime će ona steći veće mogućnosti da se koriste svim onim intelektualnim sposobnostima i potencijalima koje im je genetsko kolo sreće eventualno dodjelilo.“ 5
Kroz nastavu matematike u korelaciji sa drugim predmetima je moguće razvijati ovu vrstu inteligencije. Kroz razne kvizove znanja i vještina gdje se od učenika traži da pokažu sposobnosti samokontrole, revnosti, istrajnosti i sposobnost motiviranja samog sebe.
Nastava matematike, oblast geometrija. Nastavna jedinica „Predmeti oblika kocke, kvadra, piramide“, a iz tjelesnog i zdravstvenog odgoja „ Vježbe koordinacije“, a iz predmeta likovna kultura „Modelovanje, predmeta ili građevina iz neposredne okoline“
Kroz ova tri nastavna sata moguće je razvijati one sposobnosti koji čine emocionalnu inteligenciju. Ako su na nastavi matematike opažali, crtali i imenovali predmete raznih oblika, to daje jednu dobru osnovu za dalji rad i razvoj. Akcenat je na razvoji sposobnosti opažanja, imenovanja i prepoznavanja tih oblika, (pronađimo ih u učionici u našem gradu....)razvijali smo istrajnost i motiviranje samoga sebe, jer svaki uprosječan učenik će znati lahko prepoznati sve ove oblike, i na taj način stiče dista samopouzdanja i dodatno motivira sam sebe. Na nastavi tjelesnog koordinacija pokreta kroz igru „Nacrtaj tijelom“, geometrijske oblike i tijela dovešće do razvoja samokontrole i još ako se iskombinuje sa „igrom tišine“, onda je to zaista pravi „ pogodak“. Spretnost izrade ovih oblika od papira ili nekog drugog materijala je zaista velika kušnja strpljivosti i samokontrole, i kod odraslih , a kamo li kod djece. Pa nastava likovne kulture u korekaciji sa nastavom matematike i tjelesnog odgoja ima svoje zadatke. Treba naučiti djecu da je samokontrola pola uspjeha u izradi ovog zadatka. . Nedovoljno razvijena motorika malih maišića ( mišići šake kod učenika tog uzrasta), dovest će do niza poteškoća, ali treba tazvijati istrajnost u radu.
Ovo je samo još jedan primjer primjene ovog oblika učenja.
Učenici trećih razreda također rado prihvataju igru kao metod učenja i rezultati su još bolji nego u prethodna dva razreda. Zašto? Stariji učenici zaista sada već znaju odvojiti vrste učenja u smislu da li se to njima dopada ili ne.
Igre sada mogu biti dosta zahtjevnije i konkretnije. Navodim primjer, nastava bosanskog jezika najednostavniji način učenja pridjeva u četvrtom razredu.



_______________________________________________________________
5 Daniel Goleman, Emocionalna inteligencija, Mozaik knjiga

Priprema br: 3

PISANA PRIPREMA ZA REALIZACIJI NASTAVNOG SATA IZ BOSANSKOG , HRVATSKOG, SRPSKOG JEZIKA I KNJIŽEVNOSTI

METODIČKI PODACI

Nastavna cjelina: Jezik
Nastavna tema: Pridjevi
Nastavna jedinica: Pridjevi ( opisni, prisvojni i gradivni )

Tip sata: obrada
Oblici rada: frontalni , grupni, rad u paru, individualni
Nastavne metode: metoda usmenog izlaganja, razgovora, demonstracije
Nastavna sredstva: osnovna, nastavni listovi, očigledna sredstva, jezičke kutije, aplikacije cvjetova sa imenima,
ZADACI SATA
Obrazovni zadaci:
Sticanje znanja vezanih za opisne, prisvojne i gradivne pridjeve
Usavršavanje perceptivnih, analitičkih i lingvističkih sposobnosti
Razvijanje sposobnosti gramatičke analize rečenice, teksta
Ovladavanje gramatičkim pravilima
- Bogaćenje rječnika

Odgojni zadaci:
Razvijanje interesovanja i motivacije za sticanje znanja iz gramatike
Razvijanje stvaralačkog mišljenja
Razvijanje koopreativnosti kroz grupni oblik rada
Razvijanje učeničke inicijative
Razvijanje pozitivnih osobina ličnosti (volja, upornost, tačnost, odgovornost, istrajnost u radu, i sl. )

Funkcionalni zadaci:
Razvijanje sposobnosti posmatranja i uočavanja
Razvijanje misaonih operacija
Razvijanje sposobnosti zaključivanja
Podsticanje mašte
Razvijanje kreativnog i stvaralačkog mišljenja

GLOBALNA RAZRADA SATA
UVODNI DIO SATA

Motivacija učenika: Igra : „vjetar puše“, ponavljanje vrsta riječi koje smo učili (imenice, glagoli i zamjenice)

GLAVNI DIO SATA

Podjela „jezičkih kutija“ sa materijalima za svaku grupu
Analiza „ jezičke kutije“
Zapisivanje rečenica
Uočavanje pridjeva u tekstu
Izdvajanje pridjeva
Definicija pridjeva
Razvrstavanje pridjeva – opisni, gradivni i prisvojni
Definicija- opisni pridjevi
Učenički primjeri
Definicija – gradivni pridjevi
Učenički primjeri
Definicija – prisvojni pridjevi
Isticanje cilja časa i podjela nastavnih listića (zapis sa table)

ZAVRŠNI DIO SATA
Zadaci za grupni oblik rada –
Prezentacija radova grupa
UVODNI DIO SATA



Počinjemo ponavljanjem vrsta riječi koje smo učili ( imenice, zamjenice, glagoli), i to igrom.
Igra se sastoji od toga što na zadane naredbe birana grupa izvršava zadatak, a ostale grupe daju komentar.

Ponovimo koje smo vrste riječi učili do sada? (do sada smo učili : imenice, glagole i zamjenice)
Ko će mi reći šta su to imenice?
( imenice su riječi koje označavaju imena bića, predmeta, pojava, rijeka, planina...)
Kako se dijele imenice?
(Imenice se dijele na : vlastite, zajedničke, zbirne i gradivne).
Ko je nama danas došao u goste? ( u goste su nam došli učitelji, direktor i pedagogica)
Ove riječi koje sam čula: učitelji, direktor, pedagog, kojoj vrsti riječi pripadaju? Imenicama.

Sada neka svi plavi cvjetovi malo odmore, plavi cvjetovi spavajte. Šta rade ? Spavaju.
Kojoj vrsti riječi pripada riječ spavati? Glagolima. A kojia vrsta glagola? Glagoli stanja. Pa neka onda crveni cvjetovi mašu. A kojoj vrsti glagola pripada riječ „mahati“ ? Glagoli radnje.
Neka se svi žuti cvjetovi njišu na hladnom jesenjem vjetru. Neka žuti cvijet koji se zove Mersiha bude prva kap kiše. Ostali žuti cvjetovi neka joj pomognu. Pljusak. A plavi cvjetovi neka budu hladni jesenji vjetar. (ova oluja u odjeljenu traje nekoliko sekundi, a zatim se stišava). „Pada“ i „puše“ su glagoli koje vrste? To su glagoli zbivanja.

Ena, kako ćeš reći moja drugarica, a da pri tom ne upotrijebiš imenicu? Čime ćeš je zamijeniti? ( imenice mijenjamo zamjenicama, i reći ću „ona“). Kakva je to zamjenica? „ONA“ je lična zamjenica.

Faruk, u rečenici „Mamina bluza je crvene boje“. , imenicu „mamina“ zamijeni odgovarajućom zamjenicom. ( „Njena bluza je crvene boje“.)
Koju zamjenicu si upotrijebio? Koristio sam zamjenicu „NJENA“ , a to je prisvojna zamjenica.






GLAVNI DIO SATA



Ovo je bilo divno. A, danas ćemo naučiti još jednu vrstu riječi, pa će nam igrice biti bolje i bogatije.
Učimo PRIDJEVE.
Na tabli otkrivam dio panoa koji daje definiciju pridjeva.
„ Pridjevi su riječi koje se dodaju imenicama i označavaju kakvo je nešto, od čega je nešto i čije je nešto “.

Učenicima dijelim jezičke kutije u kojima su razni predmeti.
Učenici u prvoj grupi imaju zadatak da opišu predmete iz jezičke kutije. „kakvo je nešto“ ( npr; šarena zvečka).
Učenici u drugoj grupi imaju zadatak da napišu i kažu „od čega je nešto“
(npr; drvena kašika)
A učenici u trećoj grupi imaju zadatak da kažu „čije je nešto“ što su pronašli u jezičkoj kutiji.
Kada učenici završe sa radom, jedna po jedna grupa izlazi pred tablu i analizira svoj rad. Npr. kada učenici zalijepe pano na tablu i kažu: u našoj kutiji je bila: šarena žvečka, crveni novčanik, ...., onda otkrivaju sakriveni dio panoa. „OPISNI PRIDJEVI“. Sve grupe rade isto. I na taj način dolazimo do pojmova: opisni, gradivni i prisvojni pridjevi.
A nakon toga tražim da cvijet koji se zove Aida, kaže svoje osobine. ( „ Ja sam Aida, plavi, papirni cvijet“)
Na panou otkrivam i drugi dio koji pokazuje taj cvijet i pridjeve: plavi, papirni, Aidin. Ponavljamo koje vrste pridjeva smo naučili.

Nakon toga, učenici dobivaju nove zadatke, ali sada rade u parovima.



I – grupa:
Napravite reklamni pano odjeće za jesen i zimu.
Koristite što više pridjeva kako biste bolje pokazali kakva je vaša odjeća.
( učenici će dobiti potreban materijal za rad, flomastere, makaze, ljepilo, papir...)

II – grupa :
Napravite pano najboljih knjiga u našoj biblioteci, u opisu knjige koristite osobine likova iz te knjige.
(naravno i ova grupa će dobiti potrebne materijale za rad)

III – grupa:
Napravite pano „naj druga ili drugarice“ iz odjeljenja. Napišite njihove osobine zbog kojih mislite da su dobri drugovi ili drugarice.
( na popisu će biti članovi grupe)
I ova grupa će dobiti potreban materijal za rad.

Učenici na početku rade samostalno, a kasnije pozivamo učitelje da se pridruže djeci u zavisnosti koji od boje cvjetova koju su dobili. Učitelji koji imaju plavi cvijet pridružit će se učenicima koji imaju isti taj cvijet.
Takmičenje, ko će biti najmaštovitiji.




ZAVRŠNI DIO SATA



Kada učenici i učitelji završe rad, slijedi analiza onoga što su napravili.
Učenicima dijelim nastavne listiće sa zapisom sa table, i dogovaramo se o domaćoj zadaći.
Pozdravljamo pjesmom i igrom sve koji su bili na času.
Merjem svira jednu pjesmicu a ostali pjevaju.





Ova nastavna jedinica je realizovana na oglednom satu, uz prisustvo članova aktiva , razredne nastave, pedagoga i direktora škole, i ocjenjena je ocjenom „naročito se ističe“.
Pedagogica je istakla da je čas protekao u opuštenoj i veoma emotivno – pozitivnoj atmosferi, te da je empatija vidna u učionici.
Rezultat ovako uspješnog časa je prethodni način rada, i zaista dosta igara u razredu. Učenici nisu imali utisak da nešto uče, ali kada su došli do saznanja da su nešto naučili bili su veoma zadovoljni.
Učenjem kroz igru, ne samo da je moguće, u prvom razredu, upoznavati dijete, njegovu ličnost, temperament, karakter, ne samo da se mogu razvijati željene emocije i sposbnosti, vještine i navike, u drugom razredu, nego se mogu i steći znanja i razvijati kognitivno kod učenika. Znanja stečena na jedan fin i nenametljiv način, kao što je igra, ostaju trajnija i što je još važnije djeci razumljivija i znaju gdje će primjeniti stečena znanja.



6. POTEŠKOĆE U REALIZACIJI NASTAVNIH SADRŽAJA PO MODELU „UČENJE KROZ IGRU“

Već sam pisala o poteškoćama na koje smo naišli dolaskom reforme na vrata škola. Metod ili model „Učenje kroz igru“ zahtijeva i opremljen prostor, nastavna sredstva i učila, kojih nažalost nema u dovoljnom broju u školama, pa je nastavnik suočen s nizom poteškoća i problema. Kreativnost nastavnika u ovom slučaju dolazi do izražaja.
Većina djece voli da se igra lutkicama ili figuricama omiljenih likova. Igrajući se, oni ili razgovaraju sami sa sobom (posuđujući glas toj igrački) ili, mijenjajući boju glasa, glume više igračaka s kojima se igraju istovremeno, bilo sami ili u društvu s drugom djecom ili odraslima. Djeca se tako u igri uživljavaju u situaciju i likove i nesvjesno mogu da kažu mnogo informacija za razumijevanje unutrašnjih psihičkih stanja djece.
Ohrabrujuća činjenica jeste da postoji dosta igara u kojima je nastavna sredstva lahko napraniti ili nikako nisu potrebna. U svom radu ja sam doista često upotrebljavala igre koje nisu strogo vezane nastavnim sredstvima i učilima. Onda kada je bilo potrebno nastavno sredstvo, pravila sam ga zajedno sa djecom i roditeljima učenika, kojima zaista dugujem posebnu zahvalnost.
Dobro je ponekad koriste igru kao terapeutsko sredstvo. Djetetu se da nekoliko lutkica i kaže mu se koja je od njih dijete, majka, otac, drug/drugarica i sl. i započinje igru. Ako se lutke roditelja svađaju, to može biti trag i podatak koji se ne smije zanemariti. Djeca u igri nesvjesno ispoljavaju svoje emocije, tako da, posmatrajući dijete dok se igra možemo da saznamo mnogo toga o njemu: kako prihvata poraz, koliko je strpljivo, koliko ambiciozno, odustaje li lahko pred preprekom, razljuti li se kada nije uspješno, da li grubo postupa prema igračkama ili suigračima i sl. Osim toga, djeca u igri oponašaju svoje roditelje, braću i sestre. Imitiraju njihove pokrete, riječi, govor općenito. Tako možemo saznati i o navikama ljudi koji ih okružuju, o tome kako se ophode jedni prema drugima itd. Ako djetetu smeta to što je otac neraspoložen kada dođe s posla i što mu tada sve smeta, ono to u direktnoj komunikaciji možda neće reći (ili neće smjeti da kaže zbog prijekora ili kazne), ali će to svakako ispoljiti u igri, pa će lutkicama govoriti kako ne valja galamiti na djecu i sl.
Ovaj način učenja i upoznavanja pored materijalnih potreba i poteškoća materijalne prirode ima i svoje nedostatke u prihvatanju okoline, prvenstveno mislim na roditelje, upravu škole i okruženje u kojem se dijete razvija, raste i radi uopće. S obzirom da mi živimo u uslovima gdje je sistem vrijednosi poremećen u onoj mjeri da su važniji neki materijalni uslovi u kojima dijete živi, a u potpunosti je zanemarena psihološka strana sazrijevanja i rada djeteta.
U svakom slučaju ne smijemo zaboraviti da je igra pojam neodvojiv od djeteta.

7. RODITELJI I NJIHOVI STAVOVI I MIŠLJENJA O MODELU
„UČENJE KROZ IGRU“

Sama pomisao i riječ „škola“ kod roditelja, pogotovo učenika prvih razreda, izaziva dosta različitih emocija. Prvenstveno tu je strah od novog, zatim strah od toga kako će njihovo dijete prihvatiti sve te novosti i polazak u školu, jer je to važna prekretnica u životu djeteta.
Naime, s polaskom u školu, započinju prve, prave obaveze, prvo odvajanje od roditelja, novi način i režim života. Ali, i pored toga, dijete ostaje dijete u pravom smislu te riječi – sa svojim snovima, maštom, bezbrižnošću (mada u manjoj mjeri jer školske obaveze mnogima zadaju brigu) i jakom potrebom za igrom. Zatim prevelika briga za djetetovu sigurnost, radost, radi polaska u školu i tako dalje. Sve te emocije, naravno opravdane, stvaraju velike prepreke u napredovanju djeteta ukoliko se ne znaju kontrolisati.
U mnogim razvijenijim školskim sistemima dječija potreba za igrom u potpunosti se poštuje, pa prve dvije-tri godine u školi djeca uče isključivo putem igre. Nažalost, kruti komunistički i socijalistički društveni sistem, iz prošlosti, koji je nametnuo strogo poštivanje pravila, uniformnost u radu, ideju o jedinstvu u kojoj različite potrebe djece, inovativnost i smisao za inovativni rad nisu mogle doći do izražaja. Pa i danas se u našim školama više pažnje posvećuje nekim krutim nevažnim pravilima o izvođenju nastave i trajanje i realizacoje nastavnog procesa. Ljudi inače jako teško prihvataju promjene, pa i ove promjene u obrazovanji su u velikoj mjeri na „leđima učitelja“.
Saradnja sa roditeljima kao jedan od važnijih segmenata u obrazovanju je i kjluč za promjenu načina i metoda u realizaciji nastavnih sadržaja.
Kada sam prvi put roditeljima spomenula da će se učenje odvijati uglavnom putem igre, neki roditelji su prvi razred shvatili kao neobavezno školovanje i pripremno odjeljenje gdje čak i svakodnevni dolazak učenika u školu nije obavezan. Međutim, opet ističem, dobra saradnja sa roditeljima je kjuč za rješenje mnogih nejasnoća i problema. Kada sam objasnila šta i kako ćemo raditi, jer na prvim roditeljskim sastancima moj primarni zadatak je bio da roditeljima predstavim Koncept devetogodišnjeg obrazovanja, neki roditelji su reagovali i na način „pa zar ćete se vi to u školi samo igrati“, i mnogi drugi komentari. Na sreću bilo je više onih koji ma se sam Koncept devetogodišnjeg obrazovanja dopao, iako smo u to vrijeme svi i roditelji i ja bili svjesni poteškoća na koje ćemo nailaziti. Nespremnost roditelja, njihova neinformiranost o reformi obrazovanja i njehove emocije o kojima sam prethodno govorila, dovele su do takvih reakcija i viđenja škole. Nakon toga bilo je dosta komentara kako ova reforma osnovnog obrazovanja nije dobra, kako su oni učili kada su išli u školu i slično.
Međutim, kako je vrijeme odmicalo većina roditelja je rado prihvatila taj način učenja jer na roditeljskim sastancima sam dobila povratne informacije koje su bile veoma ohrabrujuće za mene, jer roditelji su kazali kako djeca rado idu u školu i rado obavljaju zadatke koje se postavljaju pred njih. Možda su gorka iskustva, koja su roditelji doživljavali u školi utjecala na to da oni danas sputavaju svoju djecu, ne pružajući im dovoljno slobode u razvoju. S druge strane, postoje i roditelji koji baš zbog toga previše puštaju svoju djecu i time, opet, štete njihovom pravilnom odgoju.
Moja lična iskustva su takva da smatram da će roditelji prihvatiti i rado pomoći takav način rada samo ukoliko osjete da je učitelj dovoljno siguran i da vjeruje u ono što radi. Jer i roditelji, kao i učenici u učitelju vide glavnu i osnovnu vodilju kroz prve razrede osnovnog obrazovanja. A, to opet govori o tome kakva osoba treba biti učitelji, on je uzor, on je model ponašanja ne samo učenicima, ali kako kaže prof.dr. dr. Lidija Pehar „UČITELJ nije SUPERMEN“

RODITELJI, IGRAJTE SE ŠTO VIŠE SA SVOJOM DJECOM!




8. ODNOS UČITELJA (profesora, nastavnika i učitelja) PREMA MODELU
„UČENJE KROZ IGRU“

Kada pitate učitelje šta misle o „Učenju putem igre“ svi su saglasni u tome da:
„Igra ima značajnu sociološku, psihološku i pedagošku ulogu u razvoju djece.
Sociološka uloga igre sastoji se u ravijanju društvenosti djece u kolektivnim igrama, usvajanju pravila igre, poštivanju normi ponašanja u igri, uvažavanju drugih suigrača, upoznavanje i dr. Druženjem sa drugima dijete komunicira s njima, upoznaje ih, uči od njih, što će mu kasnije mnogo pomoći u komunikaciji s drugom djecom, ali i odraslima.
Psihološka uloga igre sastoji se u tome da putem igre dijete vježba i izoštrava svoju percepciju (opažanje), razvija maštu, mišljenje, inovativnost, vježba memoriju, ali i ispoljava svoje emocije. U igri djeca najviše doživljavaju radost, zadovoljstvo, ushićenje, razdraganost, ali, nerijetko, i ljutnju. Igra pomaže djeci kao emocionalni ventil u pražnjenju kako energije, tako i osjećanja.
Pedagoška uloga igre ogleda se u razvijanju pozitivnih osobina ličnosti djece: spretnosti, izdržljivosti, strpljivosti, snalažljivosti, ustrajnosti, zatim: razvijanju takmičarskog duha, poštovanju drugih, samopoštovanju, te jačanju moralnih osobina ličnosti.

Na sastanku aktiva Razredne nastave, u školi u kojoj ja radim, provela sam jedan kraći intrvju s kolegama i dobila sve ove podatke koje sam prethodno navela. Međutim na pitanje, koliko često oni u svom radu koriste tu metodu, naveli su da je koriste ponekad jer nemaju dovoljno uslova i sredstava za provođenje takvog učenja. Bilo je i onih koji su kazali da vole taj način učenja i da smatraju da je u prvom i drugom razredu gotovo nemoguće realizovati nastavu na drugi način. Ovo dovoljno govori o individualizmu kod učitelja. Dakle koliko je učitelj spreman na dodatni rad i odricanja toliko je ovaj metod i uspješan. Kako sam već prije rekla, ovo je zaista dobar mačin da učitelj ispolji svu svoju kreativnost.
Kao posebnu poteškoću učitelji su naveli da nemaju dovoljan broj igrica koje bi primjenili, a kako starije kolege rekoše „nemamo mi više mašte koliko je potrebno ovoj djeci“. Svi su stava da bi sve to puno bolje funkcionisalo kada bi posojali adekvatni priručnici za nastavnike koji bi i te kako pomogli rad svakog učitelja.
„Stavljanje igre izvan života, izvan rada u službi nečega potvrđuju dosta primjenjivanji pedagoški postupci u praksi , gdje se trogo dijeli rad sa djecom na „zanimanja“, „radne zadatke“ i na „igru“ ili na „obavezne predmete“ i „slobodne aktivnosti“. Ovakvom podjelon, koja govori o karakteru rada s mladima, rad se lišava najvrijednijeg njegovog dijela stvaralačkog udjela sudionika“. ... „Igra je pojam neotuđiv od djeteta. A igra ni u kom slučaju nije jednostavna stvar.ona je isto što i sam život djeteta, pa prema tome složena kao i samo ljudsko biće, kao i sam stvaralački akt.“ 6


_________________________________________
6. prof. dr Lidija Pehar – Zvačko, Slobodno vrijeme mladih ili.., Filozofski fakultet Univerzitet u Sarajevu, Sarajevo, 2003.

9. ZAKLJUČAK


Igra – sastavni dio života svakog djeteta Igra ima značajnu sociološku, psihološku i pedagošku ulogu u razvoju djece. Osim toga, djeca putem igre razvijaju i jačaju tijelo, što doprinosi njihovom boljem zdravstvenom stanju. To se posebno odnosi na pokretne igre na čistom vazduhu, u prirodi. Fizičkim aktivnostima jača se dječija muskulatura, pluća se oslobađaju starog vazduha, odvija se brža cirkulacija krvi, prazni se višak energije. U protivnom, djeca su u većini slučajeva hiperaktivna, nervozna i ispoljavaju bijes. Tim igrama treba, kao protutežu, pridružiti inovativne igre u kojima će se potaknuti dječija mašta i inovativnost, izgrađivati osjećaj za lijepo, te razvijati inovativnost. Igre u kojima dijete treba da razmišlja, također imaju značajnu ulogu u intelektualnom razvoju djeteta. Manipulativne igre u kojima djeca slažu, grade, sklapaju, ne samo da vježbaju finu motoriku, nego i koordinaciju oka i ruke, reflekse, osjećaj za ravnotežu, za razdaljinu i sl. Mašta i inovativnost se, kao i u ostalim igrama, u potpunosti razvijaju. Kompjuterske igre treba maksimalno izbjegavati (kao i play-station) jer one djetetu ne daju predstavu o vremenu, pa ono može da provede četiri-pet sati igrajući se, a da ne spominjem zračenje tih uređaja i ostale štetne efekte koje oni mogu da imaju po zdravlje djece (slabljenje vida, poremećaj u držanju tijela, hipnotiziranost videoigricom i dr.)
Nažalost, dosta roditelj, ima lošu sliku o školi i misli da je to ustanova u kojoj je sve zasnovano na strogosti, iscrpnom radu i učenju. Što je još gore, takve stavove prenose i na djecu.
Istraživanja su pokazala da većina roditelja smatra da djeca mrze školu. Druga istraživanja su ustanovila upravo suprotno: djeca se ne izjašnjavaju da ne vole ići u školu, naprotiv. Na pitanje: zbog čega volite da idete u školu? skoro sva djeca – ispitanici su odgovorili da je to zbog igre, druženja i učenja.
Dakle, u školi ipak ima igre i treba da je bude!
Ovdje, nikako ne opravdavam stavove nastavnika koji smatraju da igra u razredu narušava disiplinu i njihov autoritet, te je zbog toga ne praktikuju u nastavi. Njima treba da bude jasno da je igra izvrsno odgojno sredstvo i da se u igri djeca mnogo čemu mogu lakše i brže da nauče.










10. LITERATURA

Lidija Pehar : Psihološke posljedice reforme osnovne škole, Sarajevo, 2007.
Mandić, P. , Stevan J. Tanacković, Dušan J. Tanacković: Učenikova slika o sebi, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1984.
Petar Stojaković: Razvijanje sposobnosti učenja, Svjetlost, Sarajevo, 1986.
Stojaković, P. , Psihologija za nastavnike, Banja Luka, 2006.
R. Kvaščev: Razvijanje kreativnog ponašanja ličnosti, Svjetlost, Sarajevo, 1983.
Lidija Pehar – Zvačko : Slobodno vrijeme mladih ili..., Filozofski fakultet, Sarajevo, 2003.
Goleman, D.: Emocionalna inteligencija, Geopoetika, Beograd, 1998.
Koncepcija devetogodišnjeg odgoja i obrazovanja, Ministarstvo obrazovanja KS, 2004.
Nastavni plan i program za 1. razred devetogodišnje osnovne škole, Ministarstvo obrazovanja i nauke KS, juli, 2004.
Nastavni plan i program za 2. razred devetogodišnje osnovne škole, Ministarstvo obrazovanja i nauke KS, maj, 2005.
Nastavni plan i program za 3. razred devetogodišnje osnovne škole, Ministarstvo obrazovanja i nauke KS, novembar, 2005.
Internet.


Pozdrav učiteljicama i učiteljima






Na ovoj stranici ćete moći pronaći zanimljive sadržaje vezane za razrednu nastavu, koje ćete moći preuzeti, a ja ću veoma rado prihvatiti sve sugestije i prijedloge.


Aida Korjenić, prof.